♫♫
Do you believe ?

made:~honeeybee
visits:13598
06.08.2013.

The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.

..

11.07.2013.

"Ne brini majko, pravda je kod Allaha."

Bilo ih je 8372
Bilo ih je više nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema."
Pod olovnim nebom, tog 11. jula 1995. godine njih, 8372 otkrili su dubine mraka, dubine zla, otkrili su dimenziju koja "miriše" na metadimenziju straha, bola, vapaja... Za njih je tog dana prestala imaginacija, prestala je mašta...
Danas, 18 godina kasnije preko njihovih tamnih očiju prošla je budućnost u kojoj ih traže njihovi najmiliji. Ko zna gdje su, sa kojeg mjesta gledaju olovno nebo, ruku vezanih žicom, smještenih između polomljenih hrskavih kostiju koljena. Mole da ih majke, sestre, kćerke odvežu, da pronađu samo dio njih, samo kost... Da mračni pogled vojnika ne bude posljednji koji su vidjeli...

I koliko god pisali i prosipali slova, malo je... Svi rječnici svijeta bili su siromašni kada su 8372 zadrhtali. I još su avetinjski prazni!

"Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv."

Ne ponovilo se nikom. NE ZABORAVIMO SREBRENICU!

28.06.2013.

Love is evol spell it backwards i'll show you.

Ja baš ljubav nikada nisam stavljala u prvi plan, jer pravu osobu još nisam srela.Ali na blogger sam primjetila da je svaki drugi blog možda čak sada i svaki ljubavni. Ne znam zašto ali svima je taj momak postao sve na svijetu i cijeli život, i žele da podijele sa ostatkom svijeta ljubav. I pitam se zašto su ostale stvari toliko nebitne postale. Zar je smisao cijelog života pronaći ljubav svog života pa patetično pričati o tome. I da li smo to mi rođeni da bismo svoj život posvetili nekome drugom. Možda ipak treba da budemo samo sretni bez ozbira na sve. I nije potrebno toliko patetike da bi sve funkcionisalo. Fascinirali su me ljubavni citati, ljubavne pjesme. Ja baš to nikada nisam osjećala i mnogo puta ćitajući to sam poželjela da mogu to nekome posvetiti ili barem da znam kako je osjećati nešto. Da li sam ja to toliko bezosjećajna, ili pak vidim svrhu u drugim stvarima. Stvarno ne znam. Jednom mi se desilo da sam se zaljubila, ali ta osoba je učinila neku glupu stvar i jednostavno sam se za veoma kratko vrijeme vratila u realnost. Shvatila sam da mi to nije trebalo, da sam previše bila zaluđena tom osoboma ali i onda kada sam mislila da bi možda to moglo biti pravo kada mi je bilo teže da ga prebolim sve je nestalo. Sve emocije su jednostavno isparile i to ne zbog onoga što je učinio nego jednostavno što i nije bio toliko bitan i bio je potreban samo neko drugi da ga zamijeni. I recite mi vi, da li se baš neke ljubavi ne mogu preboljeti? Da li smo osuđeni kao ljudi da budemo naopaki i da želimo ono nemoguće nedostižno i da zagorčavamo sebi život nekim ljubavnim patnjama?

23.06.2013.

Uz ljubav, vreme brže prolazi. Uz vreme, ljubav brže prolazi.

I tako jako želim da pišem,ali nemam o čemu. Nisam upoznala ljubav svog života, ne još. Listam blogove i čitam redom sve i svaki je o ljubavi. Svi pišu o svom najdražem najsavršenijem najboljem. Pa Bože gdje se moj izgubio :( Ne tražim puno stvarno. Tražim običnu ljubav neku najobičniju, želim samo nekoga ko će biti tu za mene ne treba mi patetika romantika ništa. Samo da budem nekome bitna.



23.06.2013.

Čekam. Ne znam šta i ne znam koga. Ali čekam.. Čudo? Moguće...

Blog otvoren 2008 :O sjećam se tako prije pet godina bila sam ovisna o ovome. Pisala stalno, često neke gluposti, citate pričala o životu baš kao što to sve male djevojčice rade. Bilo mi je 14 godina. Sad kad razmislim davno je to bilo. Eh da mi je ova pamet bila tad :P Vrijeme brzo prolazi. Mnogih stvari nismo svijesni, i sve nestaje. Dok se okrenemo sve je već prošlo. Tako sam ja završila srednju školu. Inače Srednju ekonomsku školu u Sarajevu. Odrasla sam, i sada sa skoro 19 godina mogu posnosno reći da sam big girl now. Rado bih kao i svi vratila vrijeme ali to je nemoguće.  "Postoje trenuci koji vam obilježe život. Daju vam do znanja da više ništa neće biti isto. Podijele život na dva dijela. Prije i poslije tog trenutka." I eto tako da ne dužim ovaj post,nešto se danas sjetih bloggera. Naravno izgubio je svoju popularnost koju je prije imao ili možda i nije nego sam ja to sebi umislila. Al eto dobih želju da počnem ponovo pisati. Nisam srela ljubav svog života pa da vam onako patetično pričam o ljubavi. Nisam ni uspjela nešto posebno do sad jedini mi je uspijeh završena srednja škola. Nemam neke posebne prijatelje. Živim u momentu pomalo čak i bezlično. I tako, živiš, iz dana u dan, od danas do sutra... sve dok se ne desi nešto što, ne samo da će promijeniti ostatak dana, ne – promijenit će ostatak života. Kada se trudiš opaziti sve oko sebe, nikada nećeš uspjeti. Zatvori oči, prestani biti svjestan gdje stojiš i s kojim ciljem – oslobodi se onog fizičkog, sastruži ono opipljivo, ljudskom oku vidljivo.Jedinstven trenutak odluke već od ovog trenutka mijenja ostatak života. Čini mi se da rušim zidove života postavljajući njihove nove temelje na prostranstvima teško dokučivim. Jer život je rijeka. Možeš birati tehniku plivanja.

Ali plivaj nizvodno. Ne isplati se plivati uzvodno.